уторак, 21. јул 2015.

Jednorog




Njegov je mitološki izgled mnogim prirodnjacima iz minulih vremena izgledao sasvim moguc: belo ili zagasito zuto krzno, vitko mišicavo telo, kratka razigrana griva, hitrina i cilost u pokretima i, ono najvaznije, poduzi uvrnuti rog koji izrasta iznad ociju...

                                 

Kada bi uistinu na našoj planeti ziveli jednorozi, oni bi na nas, verovatno, ostavljali veoma prijatan utisak. Elegantna zivotinja laganog hoda, vitkog tela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih ociju... Hitra i neukrotiva. U svakom slucaju, jednorog zacelo ne bi ni izdaleka izazivao onako cudenje, kakvo je, u vrijeme osvajanja Australije, u 18. veku, izazivao kengur. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim telesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uobicajna i vec videna zivotinja.

Zbog toga je umesno postaviti pitanje: da li je jednorog postojao u prošlosti i otkud mitovi o njemu?

                                  

O jednorogu se piše vec više od 3000 godina. Autori su najcešce ljudi od naucnog i društvenog ugleda, kojima se mora vjerovati. U njihovim ocima, jednorog je uistinu postojao. I to ne samo u antickom vremenu, vec i mnogo kasnije. Cak i u dvadesetom veku.

Godine 1905, slovacki su radnici, prokopavajuci novo okno, u jednom rudniku, otkrili više neobicnih zivotinjskih kostura za koje se pretpostavilo da su ostacia legendarnih jednoroga. Povod za takvu tvrdnju skrivao se u cinjenici da su neke od kostiju licile na duge, lako zakrivljene rogove. Glasina je bila tako uverljiva da su neki radnici zagonetne kosti krišom odneli kuci i pretvorili ih u prah, iskreno verujuci u drevna predanja da prah od jednorogova roga predstavlja lek cudesnih svojstava. 

                             

Kada je vest napokon stigla do naucnog Instituta za istrazivanje starina, u selu je preostalo još samo nekoliko neoštecenih krivih kostiju. Naucnicinici su ih podvrgli temeljitoj analizi i uskoro došli do zakljucka: radilo se o kostima davno izumrlih mamuta!

Ali, u prošlosti je bilo i pojedinaca koji su se sreli sa zivim jednorozima.

Što je s tim izvestajimaima?

Ktesias, poznati lekar persijskog suverena Artaxerxesa Mnemona, izveštava oko 400. godine pre nove ere, o pojavi nekog grozomornog rogatog bica koje zivi u Indiji, a najsvestraniji je grcki filozof Aristotel (384-322. pr.n.e) opisivao jednoroga kao zivotinju, koja ima nerascepljena kopita.

Godine 1483. kroz Svetu su zemlju putovala trojica nemackih hodocasnika: otac Bernard Breidenbach iz Meinza sa svojim pratiocima, uglednim grofom Solmsom i fratrom Felixom Faberom. 

                                        

U svom zanimljivom izveštaju trojica hodocasnika se zaklinju kako su, dok su s jednog brezuljka blizu Sinajske gore, posmatrali sasušeni pustinjski krajolik, u daljini ugledali neobicnu zivotinju. U pocetku su mislili da je rec o kamili, ali ih je njihov vodic, neki sinajski beduin, odmah ispravio, rekavši da se radi o jednorogu!

U svojim zabeleškama s puta po Africi, jedan drugi svetski putnik i hodocasnik, Talijan Ludovico Barthema, tvrdi da je u etiopskom gradu Zeila video citavo krdo jednoroga, ali njihovom neobicnom izgledu nije posvetio niti jedan redak. 

Barthema je, takode, tvrdio da je u svetom islamskom gradu Mecci (Saudijska Arabija) u jednom parku vidio dva jednoroga, poklon etiopskog suverena sultanu od Mecce. 

No, ono što su vidjeli drugi misionari, putopisci i istrazivaci prevazilazi i najuzbudljivije izveštaje o postojanju jednoroga...


                                                       


Нема коментара:

Постави коментар